Klinička ispitivanja

Klinička ispitivanja najčešće se provode u četiri faze

Ako eksperimentalni lijek uspješno prođe kroz I., II. i III. fazu, obično ga nacionalno regulatorno tijelo odobrava za primjenu u općoj populaciji. IV. faza ispitivanja provodi se nakon što je lijek odobren za primjenu..

Neklinička ispitivanja

Cilj ispitivanja je pomoću različitih kemijskih i biokemijskih proba, kultura stanica i životinjskih modela, laboratorijski ispitati molekule kandidata. Pozorno se prikupljaju podaci o sigurnosti, djelotvornosti, mehanizmu djelovanja i farmakološkoj aktivnosti lijeka.

Kliničko ispitivanje

Kliničko ispitivanje za primjenu kod ljudi sastoji se od četiri faze(I., II., III. i IV. faze). Svaka od faza ima određene ciljeve, a uključeni broj ispitanika raste s napredovanjem ispitivanja iz jedne faze u drugu.
Opći ciljevi faza su sljedeći:

• I faza: utvrđuje dinamiku i sigurnost primjene lijeka u zdravih dobrovoljaca (I faza - prva primjena lijeka u ljudi)
• II faza: ispituje se djelotvornost lijeka u bolesnika (dokaz koncepta)
• III faza: ispituje jednakost ili prednost liječenja ispitivanim lijekom u odnosu na postojeće standardno liječenje
• IV faza: ispitati dugoročne učinke lijeka (nadzor nakon stavljanja u promet)

Prije početka ispitivanja I. faze, naručitelj ispitivanja mora podnijeti zahtjev za eksperimentalni lijek regulatornoj agenciji poput Europske agencije za lijekove (EMA), u kojem detaljno navodi preliminarne podatke o lijeku prikupljene u pretkliničkim ispitivanjima. Ispitivanja I. faze namijenjena su za ispitivanje sigurnosti, nuspojava, najbolje doze i metode formulacije lijeka.
Obično se provodi na malom broju ispitanika koji su najčešće zdravi dobrovoljci. Samo se lijekovi za koje se očekuje veći stupanj toksičnosti, poput kemoterapije, ispituju na bolesnicima. U ovoj se fazi ispituje ponašanje lijeka u organizmu, njegova raspoloživost te mogući neželjeni događaji primjene lijeka. Budući da je najčešće riječ o zdravim ispitanicima, cilj nije liječenje bolesti, već utvrditi raspon doze koju je potrebno primijeniti da bi lijek u djelotvornoj dozi stigao do ciljnog mjesta u organizmu. Taj raspon doze koristit će se u budućim ispitivanjima. Važni su i podaci o podnošljivosti lijeka, odnosno priroda štetnih događaja/nuspojava. Ispitivanja I. faze provode se u samo jednom ispitnom centru ili nekoliko njih te je obično potreban boravak u bolnici radi pomnoga praćenja reakcija.

Nakon dokazane početne sigurnosti ispitivanog lijeka (često na relativno malom broju zdravih dobrovoljaca), mogu početi klinička ispitivanja II. faze. Ispitivanja II. faze namijenjena su za istraživanje terapijske djelotvornosti lijeka u ispitanika koji boluju od određene bolesti kojoj je lijek namijenjen. Ponekad se nazivaju terapijskom istraživačkom fazom i uglavnom su veća nego ispitivanja I. faze.
Ispitivanja II. faze ponekad se dijele na II.A i II.B fazu. Ispitivanja II.A faze obično su pilot-ispitivanja namijenjena za dokazivanje kliničke djelotvornosti ili biološke aktivnosti („dokaz koncepta“), dok je cilj ispitivanja II.B faze pronaći optimalnu dozu u kojoj lijek iskazuje biološku aktivnost s minimalnim nuspojavama („određivanje definitivne doze“).
Ispitivanje sigurnosti provedeno u I. fazi može se ponoviti na većoj skupini ispitanika. Budući da je uključeno više ispitanika, neki od njih mogu imati nuspojave koje nijedan od ispitanika u I. fazi nije imao. Istraživači žele saznati više o sigurnosti, nuspojavama i kako ih zbrinuti. Ispitivanja II. faze mogu biti randomizirana klinička ispitivanja koja uključuju jednu skupinu ispitanika koja prima eksperimentalni lijek i ostale koji primaju placebo (tabletu koja ne sadrži lijek).
Ako su ispitivači u dovoljnoj mjeri dokazali da je eksperimentalni lijek učinkovit protiv bolesti za koju se ispituje, mogu započeti III. fazu.

Ispitivanja III. faze predstavljaju posljednji korak prije oblikovanja registracijskih dosjea na temelju kojih se dobiva odobrenje za stavljanje lijeka u promet. Takva ispitivanja uključuju puno veći broj ispitanika nego prethodne dvije faze i često su multinacionalna. Ispitivanja III. faze namijenjena su da se pokaže jednakost ili prednost liječenja ispitivanim lijekom u odnosu na postojeće standardno liječenje.
Mogu usporediti standardnu terapiju s:

• novom terapijom
• različitim dozama iste terapije
• češćom ili rjeđom primjenom iste terapije (različita učestalost)
• novim načinom primjene standardne terapije

Ispitivanja III. faze ponekad uključuju tisuće ljudi u mnogo različitih bolnica, pa i u različitim zemljama. Većina ispitivanja III. faze je randomizirana. To znači da se ispitanici nasumično raspoređuju u liječene skupine.
Regulatorno tijelo poput Europske agencije za lijekove (EMA) pregledava rezultate ispitivanja III. faze kad razmatra odobrenje nekog lijeka.

Nakon prethodnih uspješnih faza kliničkog ispitivanja i nakon što regulatorno tijelo odobri stavljanje lijeka u promet, provodi se i IV. faza kojom se ispituju dugoročni učinci lijeka ili proučava utjecaj nekog drugog čimbenika u kombinaciji s liječenjem, npr. lijek možda nije ispitan s obzirom na interakcije s drugim lijekovima ili u određenim populacijskim skupinama.
Sigurnosno praćenje namijenjeno je otkrivanju rijetkih ili dugoročnih nuspojava u puno većoj populaciji bolesnika i tijekom duljeg razdoblja nego što je bilo moguće u prethodnim fazama kliničkog ispitivanja. Naručitelji takvih ispitivanja obično su farmaceutske tvrtke, a opisuju se kao „farmakovigilancija“. Ispitivanja IV. faze nisu tako česta kao druge vrste kliničkih ispitivanja jer nisu potrebna za odobrenje stavljanja u promet. Međutim, u nekim slučajevima regulatorno tijelo daje ograničeno ili privremeno odobrenje za stavljanje u promet, koje ovisi o dodatnom provođenju ispitivanja IV. faze.

Tko može sudjelovati u kliničkom programu?

Sva klinička ispitivanja imaju smjernice o tome tko se može uključiti u program. Smjernice se temelje na uključnim kriterijima poput dobi, vrste bolesti, anamneze i trenutnog medicinskog stanja.
Čimbenici koji omogućuju uključenje sudionika u kliničko ispitivanje nazivaju se kriterijima za uključenje, a čimbenici koji sprječavaju bolesnike u sudjelovanju nazivaju se kriterijima za isključenje. Važno je imati na umu da se ovi kriteriji koriste radi probira primjerenih sudionika i radi njihove ispitanika. Ovim se kriterijima može osigurati da ispitivači mogu odgovoriti na pitanja koja planiraju ispitivati.
Klinička ispitivanja potrebna su da bi se postigao napredak u terapiji protiv raka, te bolesnicima pružila mogućnost potencijalno učinkovitijeg liječenja.

Pripremio:

dr. sc. Romančík Martin, dr. med., magistar javnog zdravstva

Bolnica sv. Ćirila i Metoda, Bratislava

Izjava o ograničenju medicinske odgovornosti
Sadržaj ovih internetskih stranica namijenjen je u svrhu informiranja i educiranja. Za personalizirani medicinski savjet obratite se svom liječniku. Uvijek zatražite savjet liječnika u svezi s bilo kojim pitanjem o zdravstvenom stanju.
Prije upotrebe bilo kojeg lijeka pa i onih koji se izdaju bez recepta kao i dodataka prehrani, pažljivo pročitajte uputu o lijeku, a o rizicima i nuspojavama upitajte svog liječnika ili ljekarnika. Ako primijetite bilo koju nuspojavu, potrebno je obavijestiti liječnika ili ljekarnika. To uključuje i svaku moguću nuspojavu koja nije navedena u uputi o lijeku. Nuspojave možete prjaviti izravno putem nacionalnog sustava za prijavu nuspojava: Agencija za lijekove i medicinske proizvode (HALMED), Internetska stranica: www.halmed.hr ili potražite HALMED aplikaciju putem Google Play ili Apple App Store traovine. Prijavljivanjem nuspojava možete pridonijeti u procjeni sigurnosti lijekova.

EM-120041; CRO-MeEd-ONC-WEB-29-27/12/2022